Haustor nikad nije postao band tipa Bijelo dugme
iako se to u jednom trenutku očekivalo: nakon Djevojaka u Ijetnim haljinama.
D. RUNDEK: To se ostvarilo
onoliko koliko nam je to bilo opipljivo. Ponekad smo malo izašli iz okvira
naivnosti, ali nikad se rad u grupi nije objektivizirao kao neki posao,
ostvarivanje karijere. Uvijek je postojala dovoljna količina igre i
neozbiljnosti.
Nakon poduže pauze uslijedio je Treći svijet
D. RUNDEK: Da, ta ploča je
za nas same bila iznenađenje. Pričinila nam je veliki užitak, ali je dovela
do nekih poteza unutar grupe jer smo morali primijeniti postavku zbog iznenadne
mogućnosti profesionalizacije. Pojavili su se Ijudi koji bi to preciznije i
profesionalnije radili. Treći svijet je objavljen nakon Saherova povratka iz
vojske. U tom periodu smo dobro promislili i to, vjerojatno, daje tom
LP-ju utemeljenost koju posjeduje. Sinteza mene i Sahera kao autora dosegla je
vrhunac i nakon toga smo se razišli. On je htio voditi tu liniju do nekih novih
konzekvencija, a za mene je to i bila krajnja granica moje prilagodljivosti,
tako da više nismo mogli dalje...
Kako se razvijala glazbena svijest o tome što
»Haustor« želi predstavljati kao grupa unutar pop glazbe?
D. RUNDEK; To mi nije
najlakše ocjeniti. Moj subjektivni sud je da Haustor zauzima mjesto koje je
prilično specifično, ne kolidira, ne susreće se s mnogo drugih bandova.
Djelomično taj prostor zauzimaju jedno vrijeme EKV, Leb i sol, Lačni Franz -
bendovi koji na svoj osobit način istraćuju komunikaciju i koji razvijaju svoj
senzibilitet. Oni nisu populistički bendovi, više su autorski orijentirani; to
bi se moglo nazvati autorskom glazbom.
Pojavom "Bolera" kod Haustora se
pojavljuje video produkcija, stvaranje spotova. Nije li to bila svjesna namjera
da se rade malo režiraniji spotovi nego što postoje u aktuelnoj produkciji pop
glazbe?
D: RUNDEK: Ploča je imala polazište da
se bavi jednim aspektom otklona od realnosti, prema projekciji, mašti. U
pjesmama postoje filmične priče, i to jevjerovatno izazvalo takvu vrstu
snimanja spotova. Svaka od tih pjesama je bila vezana za neki vid kulture.
Riječ je o intermedijalnosti...
Događa se da jedan medij interferira u drugi, da
se krugovi asocijacija kreću unutar medijskog, ne samo stvarnog. Upravo Bolero
se kreće unutar svijeta neke posredovane stvarnosti.
Kako je došlo do realizacije Tajnog grada,
posljednje ploče?
D. RUNDEK: Tajni grad sam
htio napraviti kao rezime jednog perioda. Imao sam osjećaj da je to posljednja
ploča Haustora ili posljednja ploča u ciklusu rada projekta koji se
zove »Haustor«, jer ima jos drugih stvari kojima se bavim, a koje tom projektu
ne pripadaju Meni se Tajni grad čini, uz neke mane koje prepoznajem a ne želim
ih imenovati, ploča jedne zrelosti, zaokruživanja neke autorske ideje. Ploča
je raznolikija jer se u njoj sastaju neke linije koje su prije bile dominantne
na pojedinim pločama.
Prošlo je gotovo dvije godine od objavljivanja
Tajnog grada. Što je u pripremi?
D. RUNDEK: U pripremi je
ploča koja će se zvati Dovitljivi mali čudaci. Nadam se da će izaći u
veljači.
Trebala je izaći još prije dvije godine, ali se
to malo oteglo. Ja nikad ne završavam materijale do kraja, nego ih ostavljam
otvorene da bi ih u studiju završio. Upravo završavanje traje već godinu
dana. Paralelno se priprema maxi-singl pod radnim naslovom Staro za novo.
On je ideja firme Fame, a tu su dva osnovna motiva. Jedan od njih je da dvojica
iz "Fame'-a rade u Jabuci, od kojih Alen kao D. J stalno osluškuje
kako publika reagira. On je osjetio da je muzika novog vala u Jugoslaviji jako
zanimljiva. Ona može biti relevantan činilac nove scene jer nisam primijetio
da se nešto značajno dogodilo. Ocijenili smo da bi maxi-singl mnoge
interesirao, one koji nisu mogli kupiti ploču prije deset godina. U
međuvremenu su odrasli novi klinci koji to, također traže. Tu je i verzija
Radničke klase koja odlazi u raj, a za koju mislim da je bolja nego na Trećem
svijetu, pa zašto da se ne objavi. A kako nam je sad desetogodišnjica, to je
dobra prilika za pogled unatrag. Na taj način bismo povezali stvari i stvorili
osnovu za dalje. Staro za novo trebale bi činiti: Djevojke, Radnička klasa,
jedna stvar s novog albuma i kratak dokumentarac, muzička priča, napravljena o
nastanku pjesme Uzalud pitaš tko ide.
Prema čemu sad Haustor pretendira jer si
spomenuo da je jedna faza iza vas, zaokruzena obljetnicom i maxi singlom?
D. RUNDEK: Mislim da će se
i ova ploča oslanjati na staro. Sastav Ijudi je ostao isti; oni su se više
okrenuli nekim drugim stvarima, ali ostaju prepoznatljivi. Ja sam si dao oduška
u onom pravcu u kojem sam malo posustajao. Riječ je o fascinaciji ponavljanjem
koje mislim još više ogoliti, s jedne strane, s druge, mislim na istraživanje
same kvalitete zvuka. Riječ je o slojevitom pristupu koji se ne bi trebao
izgubiti u radu pjesama. Kad se sve složi, vidjet ću u kojoj je mjeri moja
potreba za jasno strukturiranom poetskom organizacijom. I dalje će biti pjesma,
a atmosfera i muzika će živjeti s njom paralelno.
Sanja KOVAČEVIĆ
