Bolero
večer je o kako čudno veče
večer je čudno veče
noć je topla i miriše o-o
jorgovan u vrtu
nije to osjećam nešto je u meni
osjećam čudni ritam
silazi tama sa zvijezda
još jedna i njime i bubnja u tami
pogledaj koliko Ijudi vani
pogledaj sva ta čudna lica
ljudi idu niz ulice
o-o ajmo i mi s njima
to je to
oni gledaju tako čudno bistro
oni slušaju i ništa nije isto
svi su došli da pozdrave Ijude
da skinu kapute da osjete ritam
i plešu bolero
večer je kako čudno veče
večer je čudno veče
noć je topla i miriše o-o
jorgovan u vrtu
nije to pogledaj koliko Ijudi vani
pogledaj više nismo sami
svi su došli da pozdrave Ijude
da skinu kapute da osjete ritam
i plešu bolero
Ena
ja svoje loše dane volim gristi sam,
piti i lutatu po krčmama
al često stignem samo
do njenog pogleda.
ena je divna žena, ena dobro zna
da takvi dani svrše s gužvama,
zato rne zove k sebi
da bi mi pomogla.
ja ena nisam tvoj sin, zapamti to,
to možeš raditi s njim,
za mene je već kasno.
znam da bi ena htjela
da sam stalno njen
valjda jer tako često nestanem,
ona me uvijek ima u svojim mislima.
a kad joj želim reći da je bolji kraj
od naših bjegova i zasjeda
ena me samo gieda
i kaže da, da, da...
i ne idi bez kaputa,
pogledaj sve je bijelo,
zima je.
ja ena nisam tvoj sin, zapamti to,
to možeš raditi s njim,
za mene je već kasno.
prošlo je dugo vrijeme i daleki bijeg,
i mada nemam čak ni imena,
ja često sretnem enu,
u svojim snovima.
kad svoje loše dane
ovdje grizem sam
i sretnem putnike po krčmama,
ja pitam da l je znaju,
i je li ponosna?
kažu da još je lijepa
i da ima stav,
al često čak i kad j'e vesela
opaze plavu sjenu
u crnim očima.
do mene nema puta,
pogledaj sve je bijelo, zima je
TV Man
mi hodamo po crti
tankoj žutoj crti kroz grad
počela je sitna kiša
hladne su ulice
Ijudi u domovima prate program
oni sjede i šute
noć je bez tajni
naše duge sjene
su se pružile niz mokri asfalt
one su davne
one se Ijube
one se boje
one se čude
a TV man
TVman
on ide
TV man
mi hodamo po crti
tankoj žutoj crti kroz mrak
u kojem nestaju kuće i lica
čitava ulica polako tone u ne
samo plavi prozori vise u tami
sami smo na cesti
ti si ponijela svoj bambusov štap
i torbu od slame
i okrugli kamen
i stakleni prsten
a ja sam ko uvijek kad si blizu
ponovo gizdav i jak
tako smo lijepi
tako smo sami...
|
Sejmeni
kako opasno popodne
miris nafte, miris znoja
iz daljine zvuk motora
zvuk
iza prozora su puške
iza pušaka su oči
iza očiju su ruke
iza ruku kuca srce
bejbe ne boj se ja ću biti tu kraj tebe
bejbe ne boj se
ja ću biti tu kraj tebe
kad bude vrijeme za to
ispred kuća naši Ijudi stoje
spremni da se bore
hladne cijevi samo čekaju znak
crni momci ispred grada
su upalili motore
oni ostavljaju plameni trag
u nama vrijeme se mijenja
i svi su opet spremni
da se bore za san
u nama vrijeme se rnijenja
sa barikada reći ćemo
no passaran
kad bude vrijeme za to
sejmeni dolaze
lance nam donose
Ijudi ih gledaju proći im ne daju
bejbe
u nama vrijeme se mijenja
i svi su opet spremni
da se bore za san
u nama vrijeme se mijenja
sa barikada reći ćemo
no passaran
sad je vrijeme za to
semeni dolaze
lance nam donose ljudi ih gledaju
proći im ne daju
sad je vrijeme za to
Ja želim
ja želim tako smiješno malo,
u par njenih osmijeha sve bi stalo,
samo nemoj reći da tražim sve.
bez tebe sve je tako prazno,
osjećam snažno da sve je lažno,
ostani sa mnom ja trebam te.
kud god da krenem
ja nosim noć u očima,
kud god da krenem
ja imam led u grudima.
Šejn
ja cijeli život sanjam kako odlazim uz
rijeku
starim parobrodom koji vozi sol
i da nosim jednu davnu, nikad prežaljenu Ijubav,
tanku, dugačku cigaru, par mamuza od zlata,
da sam Šejn...
život uz granicu je opasan i tvrd
jer moje ime ovdje od sad znači pravda,
ja čujem priču kako za mnom sada jaše
smrt,
dok jašem crven pored vatri na rubu grada,
to je Šejn...
ja cijeli život sanjam kako odlazim uz
rijeku
starim parobrodom koji vozi skitnice na
zapad
ida nosim jednu davnu,
nikad prežaljenu
ljubav,
tanku dugačku cigaru, par mamuza od
zlata,
da sam Šejn...
dok živim život koji nisam birao sam
o suhom vjetru s juga moja duša sanja,
ja čujem ukus stada, vidim u daljini
grad,
a tanka slika jave postaje sve tanja.
ja znam da život na granici je opasan i
tvrd,
al' moje ime ovdje od sad znači pravda
na mome sivom konju
sada za mnom jaše
smrt,
vodi me tamo gdje me moja davna draga
već
čeka.
izađi i bori se,
u ovom gradu nema mjesta za jednog od
nas,
izađi i bori se,
ulica je prazna ali s prozora motre na
nas,
izađi i bori se,
uzeću ti život, ako ostaneš uzimam ti
čast,
a šejn...
Šal od svile
ja sam bio pogrešan
kad sam ti stavio ruku na rame
tamo je držao dugo i govorio riječi
ja sam bio pogrešan
kad sam tražio da mi kažeš koja si
strana
postoje pravila igre
ti znaš da ne možeš sama
ispod svih tih zastava što viore
svud oko nas
ne postoji mjesto gdje mogo bi stati
visoko dignuti ruke
i pjevati našu pjesmu
i pjevati našu pjesmu
protiv volje umiješan
u staru zavjeru strana,
u staru zavjeru nada
ja sam jednoga dana slučajno našao put
ispod svih tih zastava što viore
kapi s oboda, sada padaju nože i gan
ja sam slobodan
neka s moga vrata viori šal od svile...
|
