|
Radio
Otvaram prozor za noćni zrak
ulazi rasvijetljeni grad
crni dječaci već su tu
zovu me na obalu.
Kroz nas protrče ulice
vojna patrola cmi slam
antena hladna od mjeseca
'ehehehej, ehehehej!
Volim slušati radio
volim slušati radio!
o-o-o radio ! o-o-o radio !
Ležim na pijesku u zvijezdama
kraj uha krči Nju Orleans
crveno sunce i ocean
čekamo dan čekamo dan !
Mijenjam
se
mijenjam mijenjam se
skinuo sam bradu i brkove
pokušat ću naći novi lik suvremen
i radim sada sve
što nikad nisam volio prije
i ako pri tom neko drag mi strada
nisam
kriv
jer mijenjam mijenjam se
stare nazore odbaciti ću srušiti
mostove
pokušat ću naći dosta snage za ponovo
jer mijenjam mijenjam se
već se čude svi stari znanci drugovi
i pitaju me stari kaj ti je
kaj si to ti
Tko
je to
tko je pojeo Sljeme jutros i popio Savu
tko je brljao naše smeće
tko je pao sa kruške jučer
tko se boji da opet proba
tko je to
tko je to bio djeco
tko nam se u čaše piša
i lupa čvrge u mraku
tko se prepao moga oka
tko je to tko je to bio djeco
tko me tako budi noću u kutu sjedi i
gleda
tko to ostane sve do jutra
u čijem oku vidim tišinu
jer riječi mrdnu ko inje
a tko to ne stane kad krene rukom
tko je to
tko je to bio djeco
tko je smrdio po dimu i vinu
dok mi je čupao glavu
tko svuda viri a ne vidi ništa
tko je to tko je to bio djeco
'60.-65.
želio bih kupit' kuću u Bosutskoj 27a -
2 i 7
proljeće kad stigne 23. ožujak, travanj
stolicu iznesem na verandu
drvenu u tamnom laku
s naslonom i udubljenjem
kakva se još uvijek nađe u uredima
općinama proljeće kad stigne
23. ožujak, travanj
stolicu iznesem na verandu
Moja
prva Ijubav
djevojke u ljetnim haljinama volim,
djevojke u Ijetnim haljinama volim,
Ijubim ih u leđa, rnirišu na smolu.
moj je grad večeras dobio luku,
moj je grad večeras dobio luku,
ulje je na vodi, ulje je na vodi.
to je, (to je), to je to je moja,
to je, (to je), to je moja prva Ijubav.
(joj.joj.joj) moja prva Ijubav!
|
Noć
u gradu
na grani sjedi jedan šišmiš vampir
šišmiš vampir
ko mnoge korijen pruža zeleni div
zeleni div
kraj mene jure stabla lovi me grad
niza šta se kući preža
ruka pruža da me zgrabi
kamo ideš bludni sine
on me gleda on me pazi
jurim preko mokrih šina
panika me dječja hvata
već me love za rukave
osjećam sve ruke
grada
neko brine se za nas još smo mladi
noć u gradu
okreće prema prstom plavi pajac
plavi pajac
najedno oko žmiga tramvajski kraj
gledam kako ispred mene
skrivaju se bijele sjene
čekaju iz mračne tame
bljesnu oči s druge strane
tata brine se za nas još smo mladi
ne ne ne... niko neće pobijeći
niko neće
noć u gradu
hvataju me tople ruke
moga dragog rodnog
grada
Crni
žbir
Bijele dane sve nedjelje
kad je mir crni žbir
bira hude udese Ijubavi prati on u svoj rejon
zbilja
Modre zavjese sutone kućni mir
crni žbir
bira hude udese Ijubavi prati on u svoj rejon
zbilja
modru šiju potegne u zrak
hladni prsti pipaju kroz mrak
on je svuda
Bijele dane progutaće mrak
sitni prsti pipaju kroz zrak
on je svuda
Bijele dane sve nedjelje kad je mir
crni žbir
bira hude udese Ijubavi prati on u svoj rejon
zbilja
Duhovi
Pošli smo na izlet skupa u subotu ja i
Pišta
srce nam od sreće lupa
popili smo tri gemišta
ostavili smo decu žene sobom zeli luk i jedr
lemi žonke opletene
sakrili u gepek treger
divan dan zadere se Pišta
stisne volan otvaram vrata od dvorišta
na radiju zeleni maligan
meknite se se gorje da se videlo Zagorje
meknite se se gorje idemo vu Zagorje
crvena škoda po bregima juri
za vojikom vadrmečki
vino nam niz gubec curi
Pišta i ja smo opet dečki
Celi dan smo popivali vesele popevke
stare
a na veče parkrali pri krčmi kraj tužne bare
vani pala vlažna tmica nigdi blizu nema hiže
birtija ko sada bitna pa nas vleče sebi bliže
Pišta me hudo pogleda
njemu nekaj prejti
ne da
njega nekaj sebi vleče nekaj od birtije veče
nekaj od pijače jače
stani sad pogledom na kukuruze
bicikl naslonjen na nabijeljenu topolu
u nekoj kancelariji zvoni telefon
dijete bi napisalo
dijete bi napisalo
nebo je nježno plavo
po njemu lete oblaci iptice
lišće mi se igra oko nogu
dolazi jesen
Moje
lice
Moje lice je kvalitetno i nikad me ne oda
moje lice je vrlo vrijedno
i ja mu poznam cijenu
često mu se divim dok ispred mene
hoda
takvo se lice rijetko dobiva na dar
ono je plod golemog truda
mog i mojih
roditelja
teško se prlja i nema skupih želja
iza njega sjedim sam u kutu
i kuckam malim čekićem po zidu |
